Dajnu Džefriz smo zavoleli čitajući njene romane „Do ponovnog susreta“ i „Kći trgovca svilom“. Postavili smo autorki nekoliko pitanja o pisanju, likovima i mestima u njenim romanima, a otkrila nam je i nešto što o njoj nismo znali.
Gde pišete? Postoji li posebno mesto na kome najviše volite da radite?
Nedavno smo napravili kućicu u bašti i u njoj čitam, pišem i vežbam na biciklu. To je veoma mirno mesto gde imam muziku i sve što mi je potrebno. Za mene je to prava oaza.
Imate li neki poseban ritual pre nego što sednete da pišete?
Šolja kafe, poslednje beleške kraj tastature i dovoljno topla prostorija, to je sve što mi je potrebno. Ne koristim društvene mreže dok pišem. Ako je u prostoriji hladno, sednem na bicikl za vežbanje kako bih se ugrejala.
Možete li nam reći nešto o sebi što možda ne znamo?
Kada sam se doselila u Englesku, nisam se osećala kao kod kuće. Prvih devet godina života sam provela u Britanskoj Malaji (današnjoj Maleziji) i tu zemlju sam smatrala domom. U Britaniji sam bila ono što zovu „dete treće kulture“ – nisam pripadala nijednoj od te dve kulture i osećanje nepotpunog uklapanja je ostalo zauvek u meni.
Da li pišete uvek u određeno doba dana ili noći?
Pišem ujutru, a popodne koristim za uređivanje i čitanje, vodim psa u šetnju i obavljam potrebne kućne poslove.
Imate li neki savet za druge pisce kako da prevaziđu odugovlačenje?
Odugovlačenje ćete prevazići ako sednete i radite. Izbor je na vama. Ili radite ili ne.
Kada i kako otkrivate likove? Pre ili posle same ideje za priču?
Počinju da mi se javljaju tokom istraživanja. Dok čitam o određenom mestu i vremenu, počinjem da razmišljam o ljudima koji su tada živeli i priči koju želim da stvorim.
Šta vas je prvo inspirisalo da počnete sa pisanjem?
To što sam imala mnogo slobodnog vremena. Živeli smo u malom selu u Andaluziji koje postoji još od srednjeg veka, i kada smo završili sa sređivanjem kuće, počela sam da pišem. Pisanje romana zahteva veoma intenzivan rad.
Šta vam se prvo javi – likovi ili situacije?
Prvo se javi mesto, a zatim se likovi i situacije razvijaju istovremeno.
Da li vam se dešava da se „izgubite“ u pisanju?
Apsolutno, posebno kada mi dobro ide. Teško je dok se mučim sa nekim delom, ali se trudim da nastavim svakako. Ne možete da uređujete praznu stranicu.
Izvor: writeratplay.com
Prevod: Dragan Matković
1. 1. 1970.
Najčitanije
Intervju sa Urošem Petrovićem: „Deca treba da tragaju. Tačka. U traganju je smisao.“
1. 1. 1970.
Jelica Greganović: „Ovo je dug mojoj Najboljoj Drugarici“
16. 5. 2024.
Andrej Makin: Jedina moć pisca je da spasi jedno ljudsko biće
16. 5. 2024.
Ljubica Arsić: U svetu usamljenika u kom živimo za pisca su parovi provokativni [video]
23. 4. 2024.
Andrej Makin: Jedina moć pisca je da spasi jedno ljudsko biće
16. 5. 2024.